Područje Općine Viljevo nalazi se u podravskom dijelu Slavonije, u Osječko – baranjskoj županiji, zapadno i nešto malo južnije od Donjeg Miholjca, uz rijeku Dravu i uz cestu Zagreb – Virovitica – Osijek. Naselja ovog kraja raspoređena su u dva pojasa. Jedan pojas čine mjesta koja se nižu uzduž glavne podravske ceste od Slatine prema Valpovu. Ostala naselja leže južnije oko rijeke Karašice. Općina Viljevo prostire se longitudinalno uz državnu prometnicu Slatina – Donji Miholjac – Valpovo te ima vrlo dobru prometnu povezanost sa ostatkom Slavonije i Baranje te sa zapadnom Hrvatskom. Sa svojom sjevernom granicom – rijekom Dravom Općina graniči sa Republikom Mađarskom. Općina Viljevo zauzima površinu od 111,78 km2 , s naseljima: Blanje, Bockovac, Cret Viljevski, Ivanovo, Kapelna, Krunoslavlje i Viljevo.
KLIMATSKA OBILJEŽJA
Klimatske osobine prostora Općine Viljevo kao dio šireg nizinskog prostora, odlikuje homogenost klimatskih prilika što je u vezi s malom reljefnom dinamikom terena. Klimatske osobine u cjelini karakterizira tip umjereno kontinentalne klime, koja se javlja u cirkulacijskom pojasu umjerenih širina, gdje su promjene vremena česte i intenzivne. Prema Köppenovoj klasifikaciji područje je označeno formulom Cfwbx, što je oznaka za umjereno toplu, kišnu klimu. Za ocjenu meteorološko-klimatskih uvjeta na području Općine poslužila su dostupna mjerenja osnovnih meteoroloških elemenata na, lokaciji najbližoj meteorološkoj postaji Donji Miholjac u razdoblju od 1959.-1978. i od 1978.-1998. godine. Srednja godišnja temperatura zraka izmjerena na postaji Donji Miholjac iznosila je 10,8°C (1959.-1978. god.) i 11°C (1978.-1998.). Srednje mjesečne temperature zraka su u porastu do srpnja kada dostižu maksimum (20,9°C / 21,6°C), a zatim su u opadanju do siječnja kada dostižu minimum (-1,1°C / – 0,2°C). Apsolutni minimum temperature, zabilježen u promatranome razdoblju iznosio je -26,0°C, dok je apsolutni maksimum 39,2°C. Srednja godišnja količina oborina zabilježena u razdoblju 1959.-1978. godine iznosila je 753,2 mm, odnosno 702,7 mm (1978.-1998. godine). U godišnjem hodu oborine izdvajaju se dva para ekstrema. Glavni maksimum se javlja početkom ljeta, najčešće u lipnju 81,1 mm (1978.-1998.), iako su vrlo česta odstupanja od režima oborina (srpanj 84,6 mm 1959.-1978.). Sporedni maksimum se javlja krajem jeseni (prosinac 60,4-60,8 mm). Glavni minimum oborine javlja se u (listopadu 42,6-57,7 mm), dok je sporedni minimum krajem zime (veljača 38,7-43,5 mm). Maksimalna dnevna količina oborina zabilježena u razdoblju 1959.-1978. godine iznosila je 89,4 mm (srpanj). Prema godišnjoj ruži vjetrova za područje Donjeg Miholjca, dva prevladavajuća smjera strujanja se javljaju tijekom cijele godine, sjeverozapadno i jugoistočno strujanje, a njih slijede zapadni i istočni vjetrovi, dok je pojavljivanje iz ostalih smjerova znatno manje. Na temelju analize godišnjih ruža vjetrova za navedene postaje, može se zaključiti da su dominantni vjetrovi iz sjeverozapadnog smjera i to u toplom dijelu godine, a zimi vjetrovi iz jugoistočnog pravca. Što se tiče jačine vjetrova u 80 – 90% slučajeva to su vjetrovi jačine 1 – 2 bofora.
GEOLOŠKE ZNAČAJKE PODRUČJA
Područje Općine Viljevo je dio istočno-hrvatske potolinske zone, koja u širem smislu ulazi u okvire geotektonske cjeline Panonskog bazena. Potolinska je zona ispunjena s nekoliko kilometara debelim naslagama neogenog mora i jezera i sedimentima fluvijalnog i eolskog porijekla kvartarne starosti. Morski i jezerski sedimenti mlađeg tercijara predstavljeni su uglavnom klastičnim razvojem s dominacijom pijeska, pješčenjaka, lapora i glina. Uz navedene, u sastavu dubljih partija litostratigrafskog stuba dolaze i biogeni i laporoviti vapnenci. Debljina neogenih naslaga kreće se od 1.300 do 2.750 m, a podlogu čini kristalinska masa paleozojske starosti. Kvartarne naslage (pleistocen i holocen) posvuda pokrivaju neogenu podlogu, a debljina im je znatna s obzirom na potolinski karakter područja. Mjestimice je i veća od 100 m, pa čak i od 300 m. U površinskom sastavu prevladavaju les i lesu slične naslage (preko 90% područja). Fluvijalni nanosi čine podlogu lesa, izuzev u naplavnoj ravni Drave i Vučice, gdje dominiraju i u površinskom sastavu. To su najčešće sitnozrni pijesci, silt i glina. Šljunčane naslage su na dubinama većim od 20 ili 30 m. Sporadično su lesne naslage pokrivene eolskim pijescima, posebno na sjeverozapadnom dijelu uz rijeku Dravu. Eolski pijesci su uglavnom sitno do srednjozrne strukture, te uglavnom dobre sortiranosti.
PEDOLOŠKE ZNAČAJKE PODRUČJA
Općenito se može reći, da se promatrajući od ušća Drave prema zapadu prostiru smeđa tla, zatim lesivirana i hidromorfna. Može se uzeti da su tla u području Karašice-Vučice pretežito ilovasta i glinasta. Lesivirana tla nastaju na područjima na kojima je omogućeno ispiranje gline i nakupljanje u podpovršinsku zonu tla. Ta tla nastaju i razvijaju se najvećim dijelom na području humidne klime, odnosno u uvjetima u kojima je omogućeno descedentno kretanje oborinske vode. Radi se o vrijednom obradivom tlu u smislu korištenja u poljoprivredi.
KRAJOBRAZ
Područje Općine Viljevo predstavlja tipičnu akumulacijsku nizinu, uz neznatne denivelacije terena (89 do 109 m/nv). Po tipu krajobraza prostor Viljeva pripada agrarnom krajoliku s kompleksima šuma i poplavnih područja. Na području Općine zastupljeni su svi resursi koji se prema Prostornom planu Osječko-baranjske županije (“Županijski glasnik” Osječko-baranjske županije br. 1/02, 4/10, 3/16, 5/16, 6/16, 5/20, 7/20, 1/21, 16/22) smatraju posebnim vrijednostima županijskog prostora, kao što su poljoprivredne i šumske površine te prirodna i graditeljska baština.
HIDROGEOLOŠKE ZNAČAJKE PODRUČJA
Širi prostor Općine Viljevo dio je vodnog područja sliva Drave i Dunava, u okviru kojeg su formirana manja slivna područja. Općina Viljevo u cijelosti pripada slivnom području “Karašica-Vučica”. Ukupna površina slivnog područja “Karašica-Vučica” iznosi 2.347,23 km² od čega je 1.738,69 km² melioracijsko područje, a ostali dio je brdsko područje. Područje je izbrazdano brojnim potocima i kanalima, te bogato tekućim i stajaćim vodama. Površinske vode s planine Krndija prikuplja vodotok Vučica s pritocima i kanalima, te ih odvodi u rijeku Dravu kod Petrijevaca. Važniji pritoci Vučice su: desni pritoci Marjanac, Iskrica, Bukvik, Našička rijeka i Breznica, te lijevi pritoci Pištanac, Stara Vučica i Strug. Od Gata do Valpova teče Donja Karašica koja je prokopom Gatskog kanala postala također lijevi pritok Vučice. Površinske vode kojima je izvorište u planini Papuk prikupljaju brojni brdski potoci, te ih skupa s površinskim nizinskim vodama prikupljenim putem kanala melioracijskog sustava odvode Slatinskom Čađavicom i oteretnim kanalom Vojlovica-Voćinka-Drava direktno u rijeku Dravu. Potok Klokočevac također s pritocima prikuplja vode u nizini, odvodi ih u Karašicu, te putem oteretnog kanala Karašica – Drava i Gatskog kanala u rijeku Dravu. Glavni vodotoci u slivu Karašice su: Vojlovica, Voćinska, Pištanac i Seginac. Dravski bazen istočno od Medinaca naglo se proširuje, a vodonosni kompleks se odlikuje čestom izmjenom slojeva pijeska, praha i gline. U središnjem dijelu bazena na potezu Klokočevci-Podravska Moslavina-Bobota javljaju se naslage pijeska debljine do 40 m (vezane uz više dijelove kompleksa do 75 m). U nižim dijelovima, debljina pijeska je do 20 m i često se izmjenjuje s prahom i glinom. Površinski pokrivač kvartarnog vodonosnog kompleksa čine močvarni prapor, eolski pijesak i podređeno glinovito prašinasti nanos potoka. Naslage praha i gline nisu kontinuirane, debljina im se mijenja od mjesta do mjesta kao posljedica erozije izazvane mlađim vodnim valom. Hidrogeološke osobine uvjetovane su litološkim članovima kompleksa stijena određene stratigrafske pripadnosti, karakterom propusnosti, izdašnosti i provodnosti, s time u vezi i vodnim pojavama i izgrađenim objektima određene izdašnosti. Na Slivnom području “Karašica-Vučica” prostiru se dvije hidrogeološke jedinice: gorski i prigorski vodonosnici pobrđa i gorskih masiva Papuka i Krndije i aluvijalni vodonosnici u dravskoj ravnici. Područje Općine Viljevo pripada području aluvijalnih vodonosnika gdje se pojavljuju značaje zalihe podzemnih voda. Podzemne vode se nalaze u kvartarnim naslagama kojima se završava ciklus taloženja u dravskoj depresiji. Ovdje ravničarska površina terena prikriva složenu geološku građu, za koju se općenito može reći da se u geotektonskom pogledu radi o rubnoj depresiji Panonskog bazena u kojoj su istaložene nekoliko tisuća metara debele naslage tercijara i kvartara. U tercijarnim naslagama nalaze se ležišta ugljikovodika i termomineralnih voda, a kvartarne naslage nositelji su slatkih podzemnih voda. Velike debljine propusnih naslaga kvartarnog vodonosnika, prirodno obnavljanje voda infiltracijom oborina i mogućnost ostvarenja induciranog napajanja podzemnih voda iz korita rijeke Drave, čini ovaj složeni vodonosnik osnovicom regionalne i lokalne vodoopskrbe. Prema karti kategorizacije terena prema podobnostima za iskorištavanje podzemne vode izrađenoj za potrebe Prostornog plana nekadašnje ZO Osijek područje Općine Viljevo nalazi se u zoni sa značajnim potencijalima podzemnih vodonosnih slojeva za vodoopskrbu (vodonosna područja I kategorije). Prostornim planom Osječko-baranjske županije (“Županijski glasnik” Osječko-baranjske županije br. 1/02, 4/10, 3/16, 5/16, 6/16, 5/20, 7/20, 1/21, 16/22) utvrđena je i obveza formiranja zaštitnih sanitarnih zona oko izvorišta vode za piće no za sada na području Općine ne postoji potreba za njihovim formiranjem jer nema saznanja o izvorištima vode.
POLJOPRIVREDA
Poljoprivreda na području Općine spada u najvažnije grane gospodarstva, jer zapošljava veliki udio stanovništva, omogućuje prehrambenu sigurnost te održivo korištenje resursa. Ukupna površina korištenog poljoprivrednog zemljišta, evidentiranog u ARKOD sustavu, prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju je 3.932,56 ha, raspoređeno na 1.592 ARKOD parcele. Prema vrsti uporabe poljoprivrednog zemljišta, na području Općine Viljevo 93,58% korištenog poljoprivrednog zemljišta spada u oranice, 4,00% u pašnjake, 1,54% poljoprivrednog zemljišta se koristi za uzgoj voćnih vrsta, 0,61% su livade, a vrlo male površine zauzimaju staklenici na oranicama, vinogradi i miješani trajni nasadi.