Kovač
Pavao Đakovac po zanimanju je bio kovač. Obrtnik koji se bavi kovanjem metala: Kovač je tradicionalni obrtnik koji oblikuje metal, najčešće željezo i čelik, koristeći vatru i alate poput čekića i nakovnja. Kovači izrađuju različite predmete, od alata i oružja, do ukrasnih predmeta i građevinskih elemenata.
Najprije je šegrtovao kod viljevačkog majstora kovača Šoša, a zatim je naknadno završio Školu učenika u privredi u Splitu. Nakon šegrtovanja, dobio je torbu u kojoj su bili komad kruha i slanina, te su ga roditelji poslali u potragu za poslom. Prvi je posao pronašao (zajedno s prijateljem iz vojske) u danas susjednoj državi Bosni i Hercegovini u gradu Zenici. Nakon rada u željezari, vratio se u Viljevo gdje je i osnovao obitelj i ostao raditi.
U svojoj radionici nije imao zaposlenih šegrta, već je sve poslove obavljao sam. Alate koje je koristio su: nakovanj, čekić, kliješta (klešća), škrip, škare za rezanje lima, turpije, aparat za varenje, brusilice, bušilice, svrdla…
U početku je najviše potkivao konje, a zatim kovao lemeše (oštri dio pluga koji siječe zemlju prilikom oranja), izrađivao dijelove za ograde i kapije, popravljao seoska kola (kola su vrsta tradicionalnog prijevoznog sredstva koje se koristilo u ruralnim područjima za prijevoz ljudi i tereta. Obično su ih vukle životinje poput konja, volova ili magaraca.), platone (vrsta prikolice koja se pričvršćuje na traktor), prikolice…
Nakon majstorove smrti nitko se nije nastavio baviti ovim zanimanjem, ali radionica postoji i danas, s većinom opreme koje je majstor Pavao koristio. Ponekad netko ipak uđe u radionu i posluži se nekim alatom. Majstor Pavao je radio punih 60 godina i to svaki dan sve do svoje smrti 2020. godine.
Podatke o majstoru i njegovom zanatu dala nam je njegova kćerka, a naša učiteljica Zdravka Kopić. Još je samo dodala da stari zanati izumiru, što i možemo vidjeti, jer je danas teško naći drugog majstora koji se bavi ovim zanatom.
